Um i mozak

Novi odgovori na jednu od najstarijih zagonetki ljudske misli... Konvencionalna je znanost dugo ustrajala u stajalištu da je um tek iluzija, popratna pojava elektrokemijske aktivnosti u tjelesnom mozgu. Ovo značajno djelo, utemeljeno na dvadesetogodišnjem istraživanju, tvrdi upravo suprotno: da um doista postoji sâm za sebe. Vodeći stručnjak za moždane disfunkcije i znanstvena kolumnistica dokazuju da je ljudski um neovisan entitet koji može oblikovati i nadzirati funkcioniranje tjelesnog mozga. Njihovo djelo temelji se na novim spoznajama o plastičnosti mozga – njegovoj sposobnosti preoblikovanja ne samo u djetinjstvu, već i tijekom cijeloga života, što su znanstvenici tek nedavno ustanovili. No, u ovom djelu učinjen je presudno važan korak dalje kad je riječ o neuroplastičnosti. Nakon dva desetljeća rada s pacijentima kojima je dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj, Schwartz je došao do iznimno važnog otkrića: primijetio je izrazite i trajne promjene u živčanim putevima pacijenata koje je podvrgnuo vlastitom obliku terapije. Za znanost je to bio početak nečega novog: aktivnim odvraćanjem od negativnih oblika ponašanja i usredotočenjem na pozitivna, Schwartzovi su pacijenti putem uma preoblikovali svoje mozgove. Autori ukazuju da to podrazumijeva i izmjene u načinu liječenja gotovo svih oblika neuroloških disfunkcija, od disleksije od moždanog udara, te da će to iznjedriti nove strategije korištenja naših mentalnih moći. Schwartz i Begleyjeva osporavaju dosadašnja znanstvena stajališta tvrdnjom da ljudska bića nisu tek automati te da mogućnost oblikovanja vlastitoga mozga sa sobom donosi i moć oblikovanja vlastite sudbine. Izvedeni zaključci i postavljena pitanja trebali bi potaknuti rasprave ne samo među znanstvenicima, već i među filozofima, pravnicima te svima koji se bave čovjekovom ulogom u univerzumu.