Otimanje

Ako ustvrdimo da bi polemika i dijalog mogle biti nosive i suprotstavljene odrednice knjige pjesama Senka Karuze Otimanje, necemo pogrijesiti, osobito ako se misli o krivnji, uzaludnosti i promasenosti. Slaganje dvaju razlicitih i oprecnih tekstualnih oblika: dnevnickog zapisa, intimne ispovijedi (moze li biti drukcija?) i pjesama o samotnim danima i dvorima, nepotrebnim i pogresnim susretima, izjavama, o sumnjama i strahovima, o vokalima i uzdasima - ujedno je i priblizavanje i odustajanje, komentiranje i presucivanje onoga o cemu se pjeva. Traje i ponavlja se pustolovina od gubitka glasa i smisla do raskosne inscenacije dodira, snova, silovitosti i snage, do znaka koji prerasta i nadrasta moguci smisao vlastitog postojanja, zivota i smrti. Nasuprot dokumentarnom dijelu, ton i glas u pjesmama nije uvijek taman ili svijetao, nego se osjeca i upisuje kao stanka da dodemo do zraka prije tocke"e;. Citatelj u presudnom trenutku, s autorom, napusta ocekivani znacenjski okvir i kontekst Otimanja. Rijec je o izmicanju, preobrazbama, o podmetanjima i igri, sa sobom i s drugim, rijec je o muci koja je djeljiva, koja postaje ironicno i borbeno, samoironicno i pomirljivo pisanje, pjevanje i govorenje. Literarni podtekst (Proust, Beckett, Cioran, Hemingway, Manguel i Pavese, osobito Pavese) nije samo dodana vrijednost, ukljucivanje drugoga, nego postaje moguce mjesto otpora, otezavanje samorazumljivih motiva i tema bijega, poraza i samounistenja. Stvaranje vlastitog pjesnickog jezika prilika je za supostojanje proslog i sadasnjeg, erotskog i seksualnog, zone pamcenja i provjere procitanog i dozivljenog: lica, zene i gradovi, Mediteran, putovanja, pisma pisana velikim slovima, majke, ocevi i djeca... Karuza je pjesnik koji somnabulno ponavlja i obnavlja radna podrucja vlastitog zivota: intimno do boli, a onda nekoliko koraka, redova, naprijed ili nazad, stizemo s njim do paradoksalnih i lijepih uvida o sebi i svijetu. On je pjesnik odluka, panicnog trazenja zaborava i sjecanja, svega onoga sto nije mogao dotaknuti"e;. Ili sto nije znao oteti, o otmici je rijec i o trazenju onoga sto je nista, nista iz kojeg se ponovno obnavlja i krece. Ako se odlucimo za trazenje odgovora na pitanje kako pisati o sebi"e;, otkrit cemo u Otimanju neke od iznenadnih uvida da nas ono sto procitamo, ili dotaknemo, napusta, odlazi na drugu stranu: Skinuo sam sa sebe sve sto sam znao i potonuo u moru / Cekao da postanem riba. / Sunca su vec bila na zapadu."e; Znanje nije jedini alat u poslu citanja i otimanja"e;, sto je vise nego poticajno i potrebno! Otimanje i otkrivanje u dubini i golosti nasih vlastitih (citateljskih) zivota preporuka je za Karuzinu poeziju. I vise od toga!Miroslav Micanovic